“Jedne večeri mlada dama i ja se vraćamo sa skupa, na kojem sam popila nešto više, a ona nas mora odvesti kući. Imala je točke udara na nogama i to nije bila prva prilika kada sam jahao u njima. Vozimo se tim putem, već neko vrijeme sve je tipično. Predodređena za uspjeh, noga joj proklizne s plinom, i to točno na kočnici. Zaronili smo se u mjesto, odmah sam se smirio. Krenuo sam van, tako sretno, mislim da nije ništa pogodila. Ne miče se iz vozila. Prilazim joj, uhvatila se za cipelu, peta joj je zapela između plina i kočnice. Kasnije se sve mlade dame, dame, bake, voze u ravnim cipelama. Moje pete su mirne, ne trebaju. “