Kako su mentalitet i hrana povezani?

Mnogi ljudi se okreću hrani u trenucima slabosti, tuge ili nezadovoljstva. S druge strane, ima i onih koji u takvim trenucima izbjegavaju hranu. Nijedan ekstrem nije zdrav za naše fizičko i mentalno zdravlje. Više o tome otkrila je u intervjuu socijalnog pedagoga, gestalt iskusni porodični terapeut i psihoterapeuta

Kako se mentalno zdravlje i prekomjerna težina mogu povezati?

Prekomjerna težina uglavnom je rezultat prekomjernog ili nepravilnog unosa hrane u kombinaciji s nedovoljnom tjelesnom aktivnošću (ili u nekim slučajevima zbog bolesti). Ali kao što ponavljam više puta, kad bi ta jednadžba bila tako jednostavna, ne bismo se bavili toliko temom viška kilograma. Napokon bismo jednostavno smanjili unos hrane, povećali fizičku aktivnost i tako riješili čak tako veliki problem za nekoliko mjeseci. Iz toga proizlazi da u pozadini postoji gotovo drugi razlog za probleme s prekomjernom težinom, a ti su razlozi često mentalnog porijekla. Neki od njih su, na primer, sledeći:

– Produljena izloženost stresu (za vrijeme stresa u našem tijelu se luči hormon kortizol – inhibira lučenje hormona odgovornog za potrošnju masti).

– Upotreba hrane za ublažavanje emocionalnih nevolja (mnogi nisu razvili zdrave mehanizme za suočavanje s emocionalnim nevoljama kao djeca, pa pribjegavaju hrani kada nisu u stanju regulirati svoje emocionalne reakcije).

– Upotreba hrane kao zamjena za ljubav i bliskost (mnogi ljudi koji imaju problema s viškom kilograma pomogli su sebi da popune jaz nastao nepostojanjem prave bliskosti između njih i njihovih roditelja ili staratelja od rane dobi).

– Nagomilavanje viška kilograma (naravno nesvjesno) događa se i s namjerom da se „zaštitimo“ od upada ili zadiranja preko naših granica, a to je često posljedica neprečišćene dječje traume (u mnogim slučajevima seksualnog zlostavljanja).

– Nedovoljna ili loša briga o sebi, što je često rezultat lošeg samopoštovanja: pitanje zašto jedemo nezdravo ili se ne krećemo kad je vidljivo da nam naše navike štete, daje nam osjećaj da se u nekom dijelu odnosimo prema maćehini. Međutim, obično mnogi koji se bore s viškom kilograma nemaju dobar odnos prema sebi (odbijaju, nepristojni su prema sebi u unutarnjim dijalozima, ponekad čak i zlim, što može biti rezultat odgoja). I naravno mnogi drugi.

Ali kako gubitak težine i nagli gubitak kilograma utječu na mentalno zdravlje?

Brzo možemo izgubiti kilograme iz različitih razloga, obično je nagli gubitak kilograma više uvjetovan zdravljem nego psihološkim problemima. Međutim, u nekim se slučajevima može, naravno, odnositi i na mentalno zdravlje. Razlog može biti stres (ali ovaj put u drugom smjeru, jer osoba često nema apetita u stresnim okolnostima). Iznenadni gubitak težine može biti rezultat traumatičnog događaja (npr. Seksualno zlostavljanje, fizičko nasilje, zastrašivanje, čak i fizičke nesreće: npr. Saobraćajne nesreće). Ili poremećaji prehrane koji se mogu razviti iz različitih razloga, od lošeg samopoštovanja do zaštite vlastitih granica ili pokušaja kontrole vlastitog života ako je u pretjeranom obliku u rukama roditelja ili staratelja. Međutim, razlozi mogu biti i duboko psihološki, ali oni obično utječu na problem s povećanjem tjelesne težine i rasta (od ranog djetinjstva), a ne na iznenadni gubitak (npr. Dijete koje tijekom adolescencije nije osjećalo dovoljno ljubavi, ne usvoji hranjive sastojke uprkos unosu). težina i visina, ostaje na neki način neuhranjen).

Može li bilo koja dijeta za mršavljenje uzrokovati ili utjecati na probleme mentalnog zdravlja?

Da bi dijeta mogla uzrokovati probleme mentalnog zdravlja, ne mislim tako. Međutim, dijeta može pojačati loše osjećaje koji su obično već prisutni kod pojedinaca koji se bore s problemom viška kilograma. Uglavnom zato što iznova i iznova isprobavaju različitu dijetu i neuspješno su iznova i iznova. To može pojačati njihov osjećaj da nisu u redu, da nisu sposobni nositi se sa svojim problemima, što im često oduzima nadu da bi nešto moglo biti drugačije u budućnosti. Dijeta u tom kontekstu zasigurno ne pomaže našem blagostanju, jer su dio začaranog kruga u koji upadamo: idemo na dijetu punu nade da će ovaj put uspjeti, izgubit ćemo nekoliko kilograma, a onda se svi vrate na više u većoj mjeri (što je i logično, jer se tijelo, zbog naglog nedostatka hranjivih sastojaka, počinje pripremati za očigledan nedostatak stvaranjem dodatne zalihe), a zatim slijede loši osjećaji i samorazočavanje. Sve to obično jača već ukorijenjeno i loše samopouzdanje. Zbog toga, dijeta rijetko dovodi do željenih rezultata. I zato je zaista tako važno, kako kažu stručnjaci za ishranu i vježbanje, da je važno promijeniti način života i započeti jesti i vježbati umjereno i zdravo, kako biste izbjegli ovaj yo-yo efekt. Međutim, sve više i više ljudi također traži pomoć psihoterapeuta, jer možemo pojedincima pomoći da vide šta stoji iza njihovog problema i prije svega ono što mislim da je najvažnije pokazati im što je već dobro sa njih, jer se obično ispostavi da oni stalno pokušavaju biti nešto što nisu, i ne vide svu ljepotu kakvu već jesu. To obično donosi najveći preokret u njihovom životu.

Zašto mislite da neki ljudi emocionalnu i mentalnu nevolju zamjenjuju hranom, dok drugi hranu odbacuju zbog nje?

Kao što sam napomenuo u prvom pitanju, ne radi se uvek samo o zamjeni, ponekad je riječ o zaštiti od nečega ili nekoga. Razlozi su različiti. Ovdje zaista puno ovisi o pojedincu, njegovoj ličnosti, okruženju u kojem je odrastao i, prije svega, mehanizmima suočavanja koji je razvio u tom okruženju za suočavanje s takvim okolnostima. Obično su ljudi koji su više “buntovni” aktivniji u rješavanju svojih problema i takvi ljudi često odbijaju hranu jer je to njihov način kontrole. Oni koji su više “kooperativni”. međutim, oni komuniciraju s drugima ne stavljajući se aktivno sebi, već smirujući emocionalno stresne reakcije u sebi gutanjem hrane. Ali to, naravno, nije pravilo, više je zapažanje.

Na koje znakove treba obratiti pažnju, kada i gde potražiti pomoć?

Rekao bih da ima smisla razmotriti pomoć ako je tema hrana ili naša tjelesna težina u našem životu je nešto oko čega se svakodnevno „zaustavljamo“ i imamo osjećaj da se situacija ne mijenja ili čak pogoršava uprkos velikim ulaganjima energije u ovu temu. Ne radi se samo o prekomjernoj težini, već i o prekomjernoj tjelesnoj težini, nezdravom načinu prehrane ili vježbanja, a problematično je i ako pretjeramo u drugom smjeru (s prekomjernom kontrolom prehrane i pretjeranim vježbanjem) i stalnim bavljenjem dijetom ili čak poremećajem prehrane, poput bulimije, anoreksije … U ovom slučaju savjetovao bih u prvom redu pomoć psihoterapeuta. U drugoj fazi je i saradnja sa stručnjakom za vježbanje i prehranu, jer mnogi ljudi moraju naučiti šta znače zdrava prehrana i vježbanje, jer nas to niko nije naučio.